Svako dete u periodu od 2. do 8. godine života, doživi bar jednu noćnu moru ili noćni strah.
Noćne more (ružni snovi)
Javljaju se češće u detinjstvu nego noćni strahovi i najprisutnije su u predškolskom uzrastu. Obično se javljaju u drugom periodu sna (pred jutro) i bude dete iz sna. Noće more su veoma realistične pa, pored toga što veoma uznemiruju dete, dete se može seti detalja svog ružnog sna. Dete je obično veoma uplašeno, plače i potrebno ga je umiriti i utešiti. Nakon buđenja iz sna, prisutna je i blaga konfuzija i dezorjentisanost deteta. Neke noće more mogu sprečavati dete da nastavi da spava zato je važno da ga roditelji umire.
Povremene noćne more mogu biti reakcija na neke stresove (svađe roditelja, razvod, selidbe, vršnjačko nasilje…) ili ono što uznemirava dete (događaji u vrtiću ili školi, strašni filmovi i crtaći, zvuk neke mašine…), ali ako je pojava noćnih mora učestala tada je potrebno potražiti savet stručnjaka.
Kako pomoći detetu?
Kada se dete probudi iz sna zbog noćne more, treba ga zagrliti, mazit i umiriti ga. Ne razgovarati o ružnom snu tog trenutka već sutradan. Napustiti sobu, ali ne zatvarati vrata. Dati detetu njegovu igračku ili ćebence koje će ga utešiti i pružiti mu sigurnost. Možete mu dati da popije čašu vode ili mleka. Ako je dete iz straha došlo u vaš krevet, vratite ga u njegovu sobu i umirite.
U toku dana, zaštitite dete od gledanja strašnih filmova ili crtaća, razgovarajte o ružnim snovima, pričajte o lepim i zabavnim stvarima pred spavanje. Mazite svoje dete pred spavanje.
Noćni strahovi (lat. Pavor nocturnus; engl. Sleep terrors/night terrors)
Za razliku od noćnih mora, javljaju se u prvom delu sna – u prava 4h, kada je dete u dubokom snu, od prilike 90 minuta nakon uspavljivanja. Karakteriše ih dramatično ponašanje deteta – dete vrišti, veoma je uznemireno, „baca“ ruke i noge (kao da se od nečega brani), znoji se, srce mu ubrzano kuca, može ustati i šetati po sobi. Za razliku od noćnih mora, dete ne reaguje na umirivanje jer i dalje spava, a može biti konfuzno i dezorjentisano ako se probudi. Iako su mu oči otvorene, dete spava i ne treba ga buditi već umirivati. Epizoda noćnog straha može nekad trajati i do 30 minuta, nakon čega se dete umiri i vrati da spava. Dete nije svesno šta se dešava i zato ubrzo nastavi da spava. Ujutro se dete ne seća ničega.
Postoji više tumačenja nastanka noćnih strahova. Razlozi za nastanak mogu biti razvojna faza, genetska uslovljenost, nedostatka sna, umor, stresni period i trenuci, u stanjima povišene temperature.
Najčešće se javljaju u periodu između treće i pete godine života deteta, a potpuno isčezavaju u pubertetu.
Kako pomoći detetu?
Kada se javi noćni strah potrebno je otići kod deteta, zagrliti ga, maziti i pokušati da ga umirite. Pošto se dete „bacaka“ (brani od nečega) i šeta po sobi, treba ga zaštiti od povreda. Nikako ne buditi dete jer to može produžiti noćni strah. Možete upaliti noćno svetlo.
Iako je ovo dramatičan prizor, ostanite smireni jer ako ste i vi anksiozni možete probuditi dete
Važno je da dete ide u isto vreme na spavanje i da ima dovoljno sna jer se noćni strahovi često javljaju kada je dete umorno. Izbegavajte da dete pred spavanje igra igrice ili gleda crtane filmove koje ga mogu uznemiriti.
Napravite raspored buđenja – procenite kada se noćni strahovi javljaju i onda budite dete na od prilike 30 minuta pre nego što se noćni strah javi. Ne treba ga potpuno probuditi, već samo nežno, da otvori oči i neka onda nastavi da spava. Ovo ponovite uzastopno 7 noći, pa pokušajte da preskočite jednu noć u narednih 7 dana. Ako se noćni strahovi i dalje javljaju, nastavite sa rasporedom buđenja.
Potrudite se da dete ne izlažete stresnim situacijama i blagovremeno ga pripremajte za bitne promene u životu.
Kako dete odrasta, noćne more i noćni strahovi spontano sami prolaze. Ali ako se javljaju učestalo i narušavaju kvalitet dečijeg sna, potrebno je konsultovati dečijeg pedijatra jer problemi sa snom mogu imati medicinske uzroke poput problema sa disanjem i slično.
Piše: Aleksandra Crvenić
